Dokument koji Marko nije očekivao da ću pronaći
Sljedećih nekoliko dana bila su iscrpljujuća.
S jedne strane, morala sam se oporavljati od poroda i brinuti o Miji. S druge strane, trebala sam prikupiti dokumente, odgovarati na pitanja odvjetnice i pokušati razumjeti što je Marko zapravo učinio.
Ivana je dolazila svakoga jutra. Pripremala bi mi doručak, pomagala oko bebe i pazila da barem nekoliko sati odspavam.
U međuvremenu je Petra provjeravala zemljišnoknjižne podatke i dokumentaciju povezanu s vilom.
Trećega dana nazvala me.
„Ana, pronašli smo nešto važno.”
Srce mi je počelo ubrzano kucati.
„Što?”
„U evidenciji postoji pokušaj prijenosa vlasništva, ali moramo detaljno pregledati isprave na kojima se temelji. Pojavljuje se punomoć za koju tvrdite da je nikada niste potpisali.”
Zatvorila sam oči.
„Znači, Marko je krivotvorio moj potpis?”
„To još ne možemo tvrditi kao utvrđenu činjenicu. Dokument je sporan i potrebno je provesti odgovarajuće provjere. Ali postoje ozbiljni razlozi da zatražimo hitnu pravnu zaštitu i ispitivanje cijelog postupka.”
Petra mi je objasnila da ćemo morati poduzeti odgovarajuće korake kako bi se spriječilo daljnje raspolaganje nekretninom dok se ne razjasne okolnosti.
Istoga dana predali smo potrebne zahtjeve i dokumentaciju nadležnim institucijama.
Kada sam se vratila kući, dugo sam sjedila uz Mijin krevetić.
Mala je spavala s rukom uz obraz, potpuno nesvjesna svega što se događalo oko nje.
Pomilovala sam je po kosi.
„Ne brini, ljubavi”, šapnula sam. „Mama će se pobrinuti da imaš siguran dom.”
Nisam znala kako će se sve završiti.
Ali znala sam da se više neću predati bez borbe.
Istina o novcu koji je Marko želio zadržati
Tjedan dana poslije Petra me pozvala na novi sastanak.
Na stolu je imala nekoliko dokumenata i ispisanih financijskih podataka.
„Pojavio se još jedan problem”, rekla je.
Marko je, prema dostupnim podacima, već pokušao premjestiti dio novca povezanog s navodnom prodajom. Tragovi su upućivali na to da je očekivao brzo raspolagati sredstvima prije nego što bih ja uopće shvatila što se dogodilo.
Ali postojalo je nešto još važnije.
Dokumenti koje je predao sadržavali su podatke koji se nisu podudarali s izvornim ispravama o nasljeđivanju. Osim toga, u spornoj punomoći pojavili su se detalji koji su zahtijevali dodatnu provjeru.
„To bi moglo biti presudno”, objasnila je Petra. „Ako se potvrdi da je isprava krivotvorena ili nevaljana, to može ozbiljno utjecati na pokušaj prijenosa vlasništva.”
„A što ako Marko kaže da sam mu sama dopustila da to učini?”
„Zato su važni dokazi. Nećemo se oslanjati samo na ono što bilo tko od vas tvrdi.”
Sjetila sam se svih naših razgovora o vili. Marko je više puta govorio kako bi bilo praktičnije prodati je i kupiti manji stan. Svaki put sam mu objasnila da to ne želim, barem ne dok ne budem sigurna da je to najbolja odluka za našu obitelj.
Nisam mu dala punomoć.
Nisam pristala na prodaju.
Nisam potpisala nikakav ugovor.
A sada je pokušavao prikazati situaciju kao da sam mu svojevoljno predala imovinu.
Ubrzo je od mene zatraženo da dam službenu izjavu o okolnostima slučaja. Predala sam sve poruke koje sam imala, uključujući i onu u kojoj mi je Marko napisao da je „riješio prodaju” i da se moram iseliti.
Ta poruka nije sama po sebi dokazivala sve što se dogodilo, ali je bila važan dio vremenskog slijeda događaja.
Kada su ga nadležni počeli ispitivati o dokumentaciji, Marko je promijenio priču.
Najprije je tvrdio da sam mu usmeno dopustila da se pobrine za nekretninu. Zatim je rekao da je vjerovao kako ima pravo postupati u moje ime. Nakon toga pokušao je odgovornost prebaciti na osobu koja je pripremala papire.
No svaka nova verzija otvarala je dodatna pitanja.
Istraga se nastavila.
